Yamadori Bez Granica

subota, 30. siječnja 2010.

...sasvim običan dan jednog yamadori lovca, bio je priveden kraju, zadovoljan "ulovom" mirisao sam kišu, no mirisala je daleko, pa je spremanje kući bilo ležerno... Odnekud iz šipražja, kroz šikaru i "šaš" ugledam mog dragog Sebastijana, ..."...našao sam fenomenalno drvo, ali nevadljivo kak mi se čini..."... uzviknu on, sav ushićen. Vidjevši ga praznih ruku, no jake volje, odlučio sam pogledati taj "nevadljivi orientalis"... WOW i još neke rijeći koje se teško pišu na papiru... uzviknuo sam vidjevši to drvo... ".... To ide van..."... bila je moja odluka! ...kasnije sam psovao sam sebe što sam donio takvu odluku...no dok pišem ove retke... samo slatka sječanja naviru... muku čovjek potisne!
Ako je netko pomislio da su bonsai, samo drvca u posudama, neka pokuša sa ovih fotki vidjeti kolko "krvi, znoja i suza" za to drvce treba proliti...slika govori više od 1000 rijeći, pa pogledajte to i svjetlopisno ovdje ispod i na ...
http://yamadoriarea.blogspot.com/2010/01/carpinus-orientalis-20104.html